1 Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
2 Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
3 Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
4 Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
5 Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
6 Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
7 Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
8 Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
9 Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
10 Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
11 Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
12 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
