1 Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud.
2 Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje.
3 Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi.
4 Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.
5 Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara.
6 Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.
7 Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje.
8 Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se.
9 Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema.
10 Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo.
11 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je.
12 Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je.
13 Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe.
14 Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek.
15 Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je.
16 Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu.
17 Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru.
18 Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek.
19 Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas.
20 Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir.
