4 Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
5 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.
9 Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10 Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
11 Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.
12 Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.
13 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
