Mudre izreke 7:2-24

²Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.

³Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;

⁴reci mudrosti: “Moja si sestra” i razboritost nazovi “sestričnom”,

⁵da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.

⁶Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,

⁷vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:

⁸prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući

⁹u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;

¹⁰i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

¹¹Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;

¹²bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

¹³i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:

¹⁴“Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;

¹⁵zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.

¹⁶Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;

¹⁷svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

¹⁸Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.

¹⁹Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;

²⁰uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.”

²¹Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.

²²I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka

²³dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

²⁴Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.