1I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima:
2“Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.”
3Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe
4i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.
5Jer se govorilo: “Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.”
6Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,
7pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.
8Vidjevši to, učenici negodovahu: “Čemu ta rasipnost?
9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.”
10Zapazio to Isus pa im reče: “Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni.
11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.
12Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini.
13Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.”
14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim
15i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka.
16Otada je tražio priliku da ga preda.
17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?”
18On reče: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'”
19I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
20Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.
21I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.”
22Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?”
23On odgovori: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.”
25A Juda, izdajnik, prihvati i reče: “Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: “Ti kaza.”
26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!”
27I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi!
28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.
29A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.”
30Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
31Tada im reče Isus: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći.
32Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'
33Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!”
34Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!”
35Kaže mu Petar: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.” Tako rekoše i svi učenici.
36Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: “Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.”
37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.
38Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!”
39I ode malo dalje, pade ničice moleći: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”
40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.”
42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!”
43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale.
44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
45Tada dođe učenicima i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke!
46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.”
47Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih.
48A izdajica im dao znak: “Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!”
49I odmah pristupi Isusu i reče: “Zdravo, Učitelju!” I poljubi ga.
50A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto ti ovdje!” Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.
52Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.
53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?”
55U taj čas reče Isus svjetini: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.”
56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
57Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine.
58A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
59A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.
60Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica
61i reknu: “Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'”
62Usta nato veliki svećenik i reče mu: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?”
63Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: “Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?”
64Reče mu Isus: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.”
65Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!
66Što vam se čini?” Oni odgovoriše: “Smrt zaslužuje!”
67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali
68govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”
69A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: “I ti bijaše s Isusom Galilejcem.”
70On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš.”
71Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.”
72On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka.”
73Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!”
74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao.
75I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.
