55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka.
56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka
71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
