25 I gle, ustade jedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju! šta æu èiniti da dobijem život vjeèni?
26 A on mu reèe: šta je napisano u zakonu? kako èitaš?
27 A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe.
28 Reèe mu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæeš živ.
29 A on šæadijaše da se opravda, pa reèe Isusu: a ko je bližnji moj?
30 A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva.
31 A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe.
32 A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe.
33 A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se;
34 I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega.
