5 A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav?
7 Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene.
8 Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi.
9 I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota.
10 Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi.
11 A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi.
12 A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi?
13 A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
14 A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.
15 A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli.
16 I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu.
17 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim.
18 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu.
19 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako;
20 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite.
21 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje.
22 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,
23 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
