17 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim.
18 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu.
19 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako;
20 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite.
21 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje.
22 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu,
23 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
24 Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25 Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti.
26 Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
27 I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij.
28 Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega,
29 I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda.
30 Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
31 Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.
32 Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene.
33 Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu;
34 A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
