27 I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?
28 A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:
29 Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?
30 Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.
31 A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.
32 A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33 Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?
34 A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
35 Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.
36 I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
37 Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
38 Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.
39 I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.
40 Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
41 I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
42 A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.
43 A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:
44 Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.
