13 Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;
14 A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.
15 Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
16 Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.
17 Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
18 Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
19 Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
20 Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
21 Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
22 Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
23 Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.
24 Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
25 Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.
26 Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.
27 I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?
28 A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:
29 Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?
30 Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.
31 A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.
32 A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33 Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?
34 A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
35 Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.
36 I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
37 Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
38 Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.
39 I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.
40 Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
41 I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
42 A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.
43 A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju:
44 Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti.
45 A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.
46 Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.
47 Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.
48 I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete.
49 Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje.
50 Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe.
51 I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav.
52 Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica.
53 Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova.
54 Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju.
