12 Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
13 Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti;
14 A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni.
15 Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
16 Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo.
17 Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
18 Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
19 Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
20 Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
21 Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
22 Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
23 Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca.
24 Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
25 Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve.
26 Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.
27 I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom?
28 A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima:
29 Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos?
30 Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu.
31 A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi.
32 A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33 Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede?
34 A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
35 Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu.
36 I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
37 Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
38 Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste.
39 I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila.
