Izaija 1:7-22

⁷Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pustoš k'o kad propade Sodoma.

⁸Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.

⁹Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični.

¹⁰Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!

¹¹“Što će mi mnoštvo žrtava vaših?” - govori Jahve. - “Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.

¹²Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?

¹³Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine.

¹⁴Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu!

¹⁵Kad na molitvu ruke širite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

¹⁶operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!

¹⁷Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.”

¹⁸“Hajde, dakle, da se pravdamo,” govori Jahve. “Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.

¹⁹Htjednete l' me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske.

²⁰U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet će vas mač.” Tako usta Jahvina govorahu.

²¹Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bješe puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.

²²Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.