1Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
2konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
3On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;
4postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
5Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
6A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
7Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
8ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.
9Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
10I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
11Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.
12Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
13Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
14Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
