15 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš;
16 Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati,
17 Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati,
18 Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom.
19 Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;
20 Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu èineæi djela dostojna pokajanja.
21 Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahu da me raskinu.
22 Ali dobivši pomoæ Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedoèim i malom i velikom, ne kazujuæi ništa osim što proroci kazaše da æe biti, i Mojsije:
23 Da æe Hristos postradati, i da æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima.
24 A kad on ovo odgovaraše, reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.
25 A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèi istine i razuma kazujem.
26 Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.
27 Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.
28 A Agripa reèe Pavlu: još malo pa æeš me nagovoriti da budem hrišæanin.
29 A Pavle reèe: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh.
30 I kad on ovo reèe, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeðahu s njima,
31 I otišavši razgovarahu se meðu sobom govoreæi: ovaj èovjek nije uèinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.
32 A Agripa reèe Fistu: ovaj èovjek mogaše biti pušten da ne reèe da hoæe k æesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k æesaru.
