10 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.
11 Onda iziðe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.
12 A momèe dovedoše živo, i utješiše se ne malo.
13 A mi došavši u laðu odvezosmo se u As, i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteæi sam da ide pješice.
14 A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu.
15 I odande odvezavši se doðosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradan doðosmo u Milit.
16 Jer Pavle namisli da proðemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, da bude o Trojièinu dne u Jerusalimu.
17 Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene.
18 I kad doðoše k njemu, reèe im: vi znate od prvoga dana kad doðoh u Aziju kako s vama jednako bih
