17 A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mjesto.
18 A kad bi dan, bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta to bi od Petra.
19 A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše.
20 Jer se Irod srðaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.
21 A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;
22 A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij.
23 Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu.
24 A rijeè Božija rastijaše i množaše se.
25 A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.
