6 On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.
7 I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,
8 I kazavši im sve posla ih u Jopu.
9 A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.
10 I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe,
11 I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;
12 U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
13 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
14 A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto.
15 I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani.
