10 I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe,
11 I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju;
12 U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
13 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
14 A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto.
15 I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani.
16 I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.
17 A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima,
18 I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar?
