26 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
31 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
45 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
47 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
