4 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
5 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
6 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
7 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
8 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
9 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
10 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
11 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
12 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
13 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
14 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
