5 Jahve, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj?
6 Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?
7 Dokle će se oko nas svađat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani?
8 Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
9 Ti prenese čokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.
10 Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.
11 Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi.
12 Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke.
13 Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze,
14 da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri?
15 Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
16 zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!
