37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
39 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
42 ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
48 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
60 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
