15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
19 Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
24 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
25 Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
27 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
