2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
8 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
11 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”
12 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
