6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11 pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?”
12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15 Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih.
16 Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se učini mučno u očima mojim
17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
22 bezumnik bijah bez razbora, k'o živinče pred tobom.
23 Al' ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
