4 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
7 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
12 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
13 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
14 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
16 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
18 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
19 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
20 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
21 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
22 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
23 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
24 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
