8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: “Tko nas čuje?”
9 No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
10 Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
11 Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim!
12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
