2 Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.
3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.
4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
5 Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.
6 Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.
7 U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mač moj spasavao.
8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.
9 Dičili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.
10 A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljačkaše nas mrzitelji naši.
12 Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas među neznabošce.
13 U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.
14 Učinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igračku onima oko nas.
15 Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.
16 Svagda mi je sramota moja pred očima i stid mi lice pokriva
