11 Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam.
12 Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu.
13 U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala.
14 Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali.
