2 Tebi se, Jahve, utječem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!
3 Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrđava spasenja.
4 Jer ti si hrid moja, tvđava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.
5 Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utočište.
6 U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.
7 Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.
8 Radosno ću klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.
9 Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.
10 Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
11 Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.
12 Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.
13 Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.
