14 Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.
15 Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
16 Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
17 Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
18 sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
19 Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
20 Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
21 Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
22 Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
23 A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
24 “Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
25 Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
26 Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
27 Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
28 Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
