16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.
17 Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.
18 Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.
19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.
