4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
5 Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
7 - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
10 Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
11 jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
12 Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
