1 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
2 Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
3 kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
4 “Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
5 Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
6 Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
7 Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
8 Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
9 Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
10 Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
11 Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
12 Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
13 Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
14 Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
15 Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
