9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
12 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
13 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
15 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
17 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
19 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
20 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
24 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
27 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
