2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
3 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
4 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
5 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
6 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
7 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
12 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
13 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
15 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
17 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
19 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
20 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
24 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
