4 Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?
5 Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju.
6 Ne dodaji ništa njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.
7 Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:
8 udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;
9 inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Jahve?” Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega.
10 Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati.
11 Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!
12 Izrod koji za se misli da je čist, a od kala svojeg nije opran!
13 Izrod uznositih očiju koji visoko diže svoje trepavice!
14 Izrod komu su zubi mačevi i očnjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe među ljudima!
15 Pijavica ima dvije kćeri: “Daj! Daj!” Postoje tri stvari nezasitne i četiri koje ne kažu: “Dosta!”
16 Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: “Dosta!”
17 Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
18 Troje mi je nedokučivo, a četvrto ne razumijem:
19 put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora i put muškarčev djevojci.
20 Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: “Nisam sagriješila.”
21 Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti:
22 od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,
23 od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu.
24 Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:
