4 da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
5 kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
6 da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
7 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
8 Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
9 Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
10 Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
12 da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;
13 naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
14 bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”
15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
16 Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
17 Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
19 Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
