1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.
2 Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.
3 Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.
4 Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.
5 Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.
6 Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.
7 Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.
8 Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.
9 Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.
10 Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.
11 Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.
