2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
