7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
10 I govoraše im: “Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.”
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: “Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.”
15 A drugi govorahu: “Ilija je!” Treći opet: “Prorok, kao jedan od proroka.”
16 Herod pak na to govoraše: “Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.”
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18 Budući da je Ivan govorio Herodu: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”,
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!”
23 I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.”
24 Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!”
25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
