31 I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: “Pust je ovo kraj i već je kasno.
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.”
37 No on im odgovori: “Podajte im vi jesti.” Kažu mu: “Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?”
38 A on će im: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Pošto izvidješe, kažu: “Pet, i dvije ribe.”
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
