33 I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
34 A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
35 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!”
36 Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom
37 govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”
38 A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”
39 Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”
40 A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
41 Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.”
42 Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”
43 A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”
44 Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,
45 jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
46 I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.
47 Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!”
48 I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
49 Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
