17 Sedamdeset doj učenikur su ăntors ku fălušăjă. Jej ur zăs: “O Domnje, čak šă demoni nji punji ureći ăm numilje atov.”
18 Jăl lju zăs alor: “Ju mă ujtam la Sotona kum kađi ka munje dăm nor.
19 Aku punjec ureći! Ju vam dat autoritet să kălkăc pă šarpi šă pă škorpionur šă ku kutotu pučere pă săla dă dužmanj, šă njimik nu vic păcă rov.
20 Tot daje nac trăbuji să vă ănfălušăc kă demonurlje vă punji ureći. Fijec făloš la aje kă numilje avoštri ăs skrišă ăm nor.”
21 Ăm ala šas Isus su ănfălušăt ăm Duhu svănt šă u zăs: “Tata, Domnu pă pămănt šă pă nor, ju dov hvală cijă daje kă tu aj askuns ešće dă la mărđoj šă dă la păršjipuc, šă aj arătat alu hej “mišj” pă pămănt. Da, Tata, cijă asta că să veđi.
22 Šă Isus u zăs: “Kutotu mu fost dat ăm povjerenje dă la Tata amnjov. Njime nu kunošći pă Fišjoru šă njime nu kunošći pă Tata, numa Fišjoru kunošći, šă alu heje kari Fišjoru gănđešći u kunošći pă Tata.”
23 Atunšje kănd are jej săngur, Isus su ăntors la učenici aluj šă u zăs: “Blago avovă kă oči avoštri asta veđi!
24 Sigurno mulc proroš šă kraljur dă kănva gănđe să vadă stvarurlje kari voj viđec, ali jej no putută să vadă, šă să audă šje voj ac auzăt, ali nor auzăt.”
25 Šjeva ka učitelju alu zakonu alu Mojsije su skulat, să ăl iskušulaskă pă Isus šă lu ăntribat: “Učitelju šje trăbă să fakă să kapăt kust dă erikeš? Kum ăl pot kăpăta?
26 “Šje zăšji Zakonu alu Mojsije? Kum prišjep aje?”