6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!”
8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
9 Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
10 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.”
11 Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?
12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
13 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”
15 Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”
16 Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.”
17 Odgovori mu žena: “Nemam muža.” Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: 'Nemam muža!'
