19 A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: “Tko si ti?”,
20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”
21 Upitaše ga nato: “Što dakle? Jesi li Ilija?” Odgovori: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” Odgovori: “Ne.”
22 Tada mu rekoše: “Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?”
23 On odgovori: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija.”
24 A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: “Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?”
26 Ivan im odgovori: “Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -
27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.”
28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!”
30 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!”
31 “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”
32 I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
33 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
34 I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”
35 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.
36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: “Evo Jaganjca Božjega!”
37 Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.
