2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
4 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.
5 Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.
6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
8 Nasta tako velika radost u onome gradu.
9 Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.”
11 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.
12 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene.
13 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
15 Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.
16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
19 govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”
20 Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!
21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
23 Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.”
24 Šimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!”
25 Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.
26 Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
27 On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
28 Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.
29 Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!”
30 Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?”
31 On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
32 A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
