24 Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25 Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.
26 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
27 Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.
28 Ali Pavao povika iza glasa: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!”
29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;
30 izvede ih i upita: “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?”
31 Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!”
32 Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.
33 Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi.
34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.
35 Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: “Pusti te ljude!”
36 Tamničar to priopći Pavlu: “Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!”
37 Nato im Pavao odvrati: “Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!”
38 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.
