3 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedočio za Riječ milosti svoje, davao da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa.
4 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole.
5 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole.
6 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.
7 Ondje su navješćivali evanđelje.
8 U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao.
9 Čuo je Pavla gdje govori.
10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: “Uspravi se na noge!” On skoči i prohoda.
11 Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: “Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama!”
12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ.
13 A svećenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.
14 Kada su to dočuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vičući:
15 “Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
16 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima.
17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedočena: dobročinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošću srca vaša.”
18 I tako govoreći, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
19 Uto iz Antiohije i Ikonija nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav.
